Subotnji popis troškova i rečenica koja me zaledila

Sve je krenulo jedne subote dok sam u kuhinji slagao popis troškova. Kruh skuplji, režije gore, stanovi apsurdni, dionice “na povijesnim maksimumima”. U pozadini na YouTubeu video s naslovom: “Imate još pet godina da se obogatite.” Nije motivacijski citat, nego hladna teza: kad AI postane dovoljno pametan da “bilo tko može napraviti bilo što”, vaš ekonomski status se – zaledi.

To me pogodilo prizemno: ako je to barem djelomično točno, što to znači ne za Wall Street, nego za mene dok plaćam režije, i za vas dok planirate sljedeći godišnji?

(Autorova napomena: ovo nije tekst da vas uplaši, nego da se stvari raspetljaju.)

U središtu priče stoje dvije riječi koje rijetko spajamo: umjetna inteligencija i svakodnevica. Ne “robot preuzima svijet”, nego tiho pitanje: hoće li mi ova tehnologija pomoći da živim bolje ili samo skuplje?

Dva filma o budućnosti: obilje ili K-oblik

Elon Musk je taj film već odigrao u glavi, s dva moguća završetka. U prvom scenariju, benignom, roboti i AI rade doslovno sav posao. Novac, kaže on, možda čak prestane imati smisla. Imamo neku verziju univerzalnog visokog dohotka: robot kuha, AI kodira, algoritmi upravljaju tvornicama, a mi biramo kako trošiti vrijeme.

Drugi kraj izgleda poznatije – i nelagodnije. Nastavak onoga što ekonomisti zovu K-oblikovana ekonomija: jedna linija ide gore (oni koji posjeduju imovinu: stanove, dionice, udjele, intelektualno vlasništvo), druga stoji ili ide dolje (oni koji žive od plaće i štednje). Ako AI radikalno pojača efikasnost, razlika se ne samo širi, nego i “smrzava”. Tko nije unutra, ostaje vani.

Kad to prevedemo u svakodnevicu, izgleda banalno: bankovni račun mirno stoji, ali za isti iznos kupujete sve manje.

Kad se sudare inflacija i tehnologija (i gdje se AI uklapa)

U pozadini nije samo AI, nego velika igra između duga i tehnologije. Današnji svijet uglavnom prati keynesijanski pristup: ekonomija je nestabilna i treba je “upravljati”. Kad stvari krenu nizbrdo, spuštaju se kamate, upumpava novac, dijele poticaji, radi se kvantitativno popuštanje (QE, “tiskanje” novca kroz otkup imovine). Cilj: da sustav nikad jače ne pukne.

Rezultat je osjećaj da se kolač reže na tanje kriške. Ako ste zadnjih 20 godina samo štedjeli u banci, vjerojatno ste izgubili kupovnu moć, iako nominalno imate više.

Sada na to stavite AI. Tehnologija po prirodi radi suprotno inflaciji: ako količina novca ostane ista, a učinkovitost raste, proizvodi bi postajali jeftiniji. To se zove deflacija. Telefoni bi bili moćniji, ali ne nužno skuplji; softver pametniji, ali dostupniji.

No u stvarnosti se novčana masa širi, cijene “u prosjeku” rastu, a AI istovremeno reže troškove. Onaj tko ima imovinu pliva na valu; onaj tko živi od plaće gleda kako mu troškovi bježe.

Što znači “pet godina” bez panike: mali potezi u 2026.

Pitanje za svakodnevni život s AI-jem nije “hoće li robot uzeti moj posao”, nego: hoće li AI počistiti toliko neefikasnosti da će biti manje prilika da iz donjeg dijela K-a prijeđem u gornji?

Povijesno, napredak je često bio: uočite rupu na tržištu, radite brže ili pametnije, iskoristite priliku. Ali što kad algoritam vidi gotovo svaku rupu prije vas—piše tekstove, radi analize, predlaže ponude, slaže kampanje?

U Avatar Studiju taj trenutak viđamo često. Netko dođe po “AI čarobni štapić”, a zapravo mu treba jasan pogled gdje već sada curi vrijednost—u procesu, pretplatama, komunikaciji, ručnim koracima.

Evo tri mirna koraka za 2026. koja ne traže dramu:

• Mapirajte curenja: gdje trošite vrijeme/novac na ponavljanje koje AI može automatizirati (mailovi, ponude, tablice).
• Gradite nešto svoje: znanje, mali digitalni proizvod, udio u projektu—nešto što stvara vrijednost i kad ne tipkate.
• Birajte mjeru rizika: ne “što će eksplodirati”, nego koliko ste vezani za satnicu i koliko imate prostora za učenje.

“Ne trebam više alata. Trebam manje nepoznanica.” — rečenica koju često čujem na radionicama

Ovo je informativni tekst i nije financijski, pravni ili investicijski savjet. Za osobne odluke razgovarajte s kvalificiranim stručnjakom.

Na kraju, možda prava poruka nije “imate još pet godina”, nego: dane s AI-jem svakako ćete potrošiti—pitanje je troši li se i vaša ekonomska fleksibilnost. Na to već danas, skromno i bez panike, utječe ono što odlučite posjedovati, naučiti i automatizirati.